Igor Eškinja i Robert Nezirović

– Pisanje je sukus svega. Čovjek koji se inficira čitanjem sam je po sebi gotovo predodređen za pisanje. To ne mora biti pravilo, jer netko to može nadoknaditi maštom, ali to je najčešće kombinacija jednog i drugog. Čovjek zapaža stvari oko sebe, jer sve je realnost pa makar se radilo o piscima poput Tolkiena ili bilo kojoj drugoj vrsti. Može to biti i nešto fantastično kao kod južnoameričkih pisaca, ali čovjek zrači ono što doživi. Iz njega curi ono doživljeno i ono sanjano. On jednostavno kroz to ispoljava sebe.

Eškinja sebe opisuje kao jednog običnog strastvenog čitatelja. Izdao je roman “Balada o impali i starom leopardu”, a napisao je drame “Što će reći selo”; “Stvarna izmjena”; “Jali žensko alitiga muško”; “Na rovu” te “Školovanje filipjanskog pračovjeka”, koje su izvodile amaterske družine “Kuntrata” i “Pristan”. Stalni je sudionik i kreator filipjanskog karnevala već tridesetak godina. Piše i kratke priče, a u planu je glomazni roman koji će biti kombinacija humora i introspekcijskog putovanja u prošlost. U književnosti su mu uzori Flaubert, Dostojevski, Bulgakov, Musil, a u ostalom, prije svega, pokojni don Branko Sbutega i njegova dobrota.

O “Zapisu” misli sljedeće:

– Udruga je tek započela svoj zamah koji će u budućnosti zasigurno rezultirati time da Zadar i njegovi pisci iznjedre jednog ili više autora koji će postati ime i šire od naše županije. Jednostavno, nadam se da će i Zadar dobiti nekoliko značajnijih imena, kao što ih imaju npr. Split ili Vinkovci, naravno bez potcjenjivanja već postojećih pisaca.”

Igor Eškinja